Obitelj Qassim u opasnosti: deportacija unatoč genocidu nad Jezidima?

Obitelj Qassim u opasnosti: deportacija unatoč genocidu nad Jezidima?

U ljeto 2014. dogodilo se nezamislivo: Teroristička milicija IS napala je sjeverni Irak i počinila okrutne zločine nad Jezidima, vjerskom manjinom koja je do tada živjela u svojoj domovini u planinama Sinjar. Mnogi ljudi, poput obitelji Qassim, preživjeli su samo zahvaljujući dramatičnom bijegu, dok su njihovi rođaci bili proganjani, ubijani, otimani i porobljeni. Godinama kasnije našli su utočište u Njemačkoj, gdje im je obećana zaštita. No nada u siguran život sada bi mogla iznenada prestati jer je obitelj Qassim suočena s prijetnjom deportacije, što se opravdava tvrdnjom da su ekonomske izbjeglice i da je njihova domovina sada ponovno sigurna. Hrabar korak: Obitelj je podigla tužbu protiv ove odluke o odbijanju, a novinari ih već godinu i pol prate na tom krševitom putu, posjećuju ih u novom domu u Lychenu, razgovaraju s njihovim odvjetnicima i pomažu im pri dogovorima s vlastima.

Kakav tragičan obrat u povijesti Jezida! Prema trenutnom izvješću PRO ASYL-a i Wadi e.V., objavljenom 24. travnja 2024., povratak u Irak jednostavno je neprihvatljiv za mnoge Jezide. U povodu desete godišnjice genocida kritički se sagledava situacija u Iraku. Njemački Bundestag je u siječnju 2023. priznao progon jezida kao genocid, no unatoč toj odlučnosti nekoliko saveznih država deportira ljude jezidskog podrijetla u Irak. Karl Kopp iz PRO ASYL-a izvlači jasan zaključak: “Deportacije u nesigurnu zemlju su neodgovorne.”

Nesigurni uvjeti u Iraku

Situacija za Jezide u Iraku ostaje katastrofalna. Deseci tisuća žive u katastrofalnim uvjetima u izbjegličkim kampovima, a njihov povratak u svoja sela blokiran je tekućim sigurnosnim problemima i utjecajem naoružanih milicija. Izgradnja uništene infrastrukture - od vodovoda i struje do trgovina i radnih mjesta - stoji. Luise Amtberg, povjerenica savezne vlade za ljudska prava, posjetila je izbjegličke kampove i iz prve se ruke uvjerila u hitne potrebe lokalnog stanovništva. Iako iračka vlada planira zatvoriti te kampove, nema realnih izgleda za povratak stanovnika koji i dalje žive u teškim uvjetima unatoč tri milijarde eura njemačke pomoći.

• Schätzungen zufolge leben rund 250.000 Jesid*innen in Deutschland, die größte jesidische Diaspora in Europa.
• Ungefähr 5.000 bis 10.000 irakische Jesid*innen sind von Abschiebung bedroht.
• Der Wiederaufbau der Dörfer im Sindschar-Gebirge kommt nicht voran. Sicherheitsprobleme und ausländische Interessen beeinträchtigen den Prozess erheblich.

Glasovi koji pozivaju na trenutni prekid deportacija u cijeloj zemlji postaju sve glasniji. Jezidske organizacije i pristaše iz civilnog društva zalažu se ne samo za pravno pojašnjenje, već i za svjesnu političku odluku da se ljudi koji su patili od genocida ne šalju natrag u zemlju zločina. Thomas von der Osten-Sacken von Wadi e.V. ukratko kaže: “Žrtve genocida ne smiju se vraćati u zemlju u kojoj su bile progonjene.”

Situacija je i dalje dramatična i ne ostavlja nadu za budućnost. Obitelji poput Qassima primjeri su izazova koji moraju zadovoljiti potrebu za zaštitom Jezida u Njemačkoj. Predanost PRO ASYL-a i drugih organizacija ključna je kako bi se tim ljudima pružila sigurna perspektiva.

Za više informacija o ovoj temi pročitajte detaljna izvješća o radiotri, Vijeće za izbjeglice BW i dnevne vijesti.