Kultura sjećanja u Njemačkoj: Opasna prekretnica?

Kultura sjećanja u Njemačkoj: Opasna prekretnica?

Kultura sjećanja u Njemačkoj trenutno je na udaru. Aktualna studija projekta zaklade EVZ pokazuje kako se mijenja pogled stanovništva na nacističku prošlost. Pitanja povezana s tim imaju širok utjecaj i dotiču se njemačkog identiteta; zapravo, one dotiču srž jedne od središnjih tema poslijeratnog razdoblja: suočavanja s prošlošću.

Posljednjih tjedana izbile su brojne rasprave o moralnim izazovima s kojima se Njemačka suočava. [Freitag] izvještava da su ljudi u Njemačkoj sve više mišljenja da nacističkim zločinima mogu privući neku vrstu “kraja”. Oko 38,1 posto ispitanih u memo studiji slaže se s ovom tvrdnjom, iako je ta tendencija posebno uočljiva među osobama srednje dobi i biračima AfD-a. Zabrinjavajući znak da mirenje s vlastitom poviješću svi više ne smatraju potrebnim.

Uloga holokausta u njemačkom identitetu

U raspravi o krivnji i odgovornosti, holokaust ostaje središnji element njemačkog identiteta. Kao što [Zaklada EVZ] naglašava, suočavanje s ovim mračnim vremenom bitan je dio državnog legitimiteta i uči se u školama i na javnim obilježavanjima. No, upravo se diskurs o tome sve više percipira kao problematičan. Postoje glasovi koji kritiziraju njemačku kulturu sjećanja kao selektivnu i pozivaju na širu perspektivu koja uključuje i druge povijesne nepravde – poput njemačke kolonijalne prošlosti.

Činjenica da se sjećanje na zločine nacionalsocijalista sada doživljava kao stresno za široku populaciju također se odražava u studiji. 43,6 posto ispitanih reklo je da bi se radije usredotočilo na sadašnje probleme nego nastavilo suočavanje s prošlošću. Taj se stav odražava u osjećaju da se zločini nad Židovima “i dalje pripisuju Nijemcima”.

Izazovi sadašnjosti

Ocjena aktualne političke klime ima posebno ozbiljan ton: Veronika Hager iz EVZ-a rezultate studije opisuje kao “prekretnicu u kulturi sjećanja”. Opasnost da se nacionalsocijalizam promatra kao puko povijesno doba bez veze sa sadašnjošću ima temeljnu važnost. U tom kontekstu također je primjetna zabrinutost da kritički glasovi unutar židovske zajednice koji se zalažu za potporu humanitarnoj pomoći gube vidljivost.

Ova rasprava postavlja pitanje: Kako bi se Njemačka trebala nositi sa svojom odgovornošću? Dok Njemačka opskrbljuje Izrael oružjem koje se koristi u sukobu protiv civila u Gazi, očekivanje humanitarne pomoći teško je pomiriti s kulturom sjećanja. Slika sjećanja koja obuhvaća mnoge životne stvarnosti prečesto ostaje nepotpuna.

U vrijeme kada se suočavanje s vlastitom poviješću za mnoge doživljava kao stresno, važno je uspostaviti kulturu sjećanja koja ne samo da pomaže u suočavanju s prošlošću, već i promiče osjećaj pravde u sadašnjosti. Takav proces zahtijeva stalno promišljanje i otvorenu raspravu.

Ukratko, ostaje reći da je njemačka kultura sjećanja u kontinuiranom procesu promjena. Bitno je da ne samo da obuhvaća povijest holokausta, već i daje prostor za proturječja i raznolikost unutar vlastitog nacionalnog narativa. To je jedini način da se ponos zbog zakašnjelog suočavanja s poviješću pretvori u diferenciran i prihvatljiv dio njemačkog identiteta.