Studenti iz Stendala stvaraju distopijske vizije budućnosti za 2050.!
Studenti sa Stendala stvaraju distopijske vizije budućnosti u projektu “Generacija 2050” – uvid u njihove brige i nade.

Studenti iz Stendala stvaraju distopijske vizije budućnosti za 2050.!
Učenici srednje škole Komarow iz Stendala odvažili su se na zanimljivo putovanje kroz vrijeme u budućnost u sklopu projekta “Generacija 2050” koji je pokrenula udruga “Zeitgeist” iz Berlina. Učenici su 7. studenoga 2025. ne samo izrađivali plakate, već i igrali igre u kojima su iznosili svoje ideje o 2050. godini. Dominirale su distopijske vizije budućnosti koje su dojmljivo odražavale trenutni osjećaj nemoći među mladima. Ovaj razvoj događaja naglašen je člankom u Volksstimmeu, koji skreće pozornost na projekt i naglašava kreativne oblike izražavanja mladih ljudi. Narodni glas izvještava da Linh Vo-Fromme i Sandy Bernert vode radionice u Saksoniji-Anhaltu i žele studentima pokazati strategije djelovanja kako bi aktivno sudjelovali u društvu, bilo putem glasovanja, demonstracija ili uključivanja.
Ovo ispitivanje budućnosti više je od pukog kreativnog eksperimenta. Predstojeći budući kongres u Magdeburgu, na kojem će sudjelovati i ministrica Petra Grimm-Benne (SPD), nudi studentima priliku da raspravljaju o svojim idejama i brigama. Mnogi studenti dali su pozitivne povratne informacije o projektu i prijavili povećani interes za politiku i demokraciju. Cijeli projekt izdašno je potpomognut novcem lutrije i državnim programom, što naglašava važnost ove teme. Digitalni institut naglašava da su utopije i distopije oduvijek fascinirale čovječanstvo. Dok utopije često sanjaju o idealnom društvu, distopije upozoravaju na moguće distopijske razvoje koji proizlaze iz društvenih problema.
Ogledalo sadašnjosti
Baš kao i studentima u Stendalu, književna djela stoljećima su nam davala mnogo hrane za razmišljanje. U književnosti utopije i distopije ne služe samo kao zabava, već i kao način kritičkog preispitivanja vlastite stvarnosti. Djela Aldousa Huxleya, Georgea Orwella i Thomasa Morea istodobno su svjedoci suvremenosti i upozorenja: treba ih shvatiti kao uzore koji odražavaju aktualna društvena zbivanja i potiču nas na akciju, a ne na sjedenje prekriženih ruku.
Međutim, u našem svijetu postoje i zdravstveni problemi koji su često povezani s društvenim očekivanjima. Jedan primjer je hiperpigmentacija, uobičajeno stanje kože u kojem se određena područja kože čine tamnijima od drugih. Ovaj izgled, koji varira od staračkih pjega do sunčanih pjega, još je jedan barem djelomično distopijski element koji može utjecati na sliku mladih o sebi. Klinika Cleveland opisuje kako hiperpigmentacija može utjecati na ljude bilo koje rase ili etničke pripadnosti i često povećava nesigurnost oko izgleda.
Projekt “Generacija 2050” ne samo da nudi platformu za odražavanje strahova mladih ljudi o budućnosti, već ih i motivira da aktivno traže rješenja i angažiraju se u svom političkom okruženju. Kao iu književnosti, gdje utopije i distopije oblikuju našu maštu, ovi mladi ljudi mogu djelovati kao ambasadori mogućih pozitivnih promjena u svijetu.