Anticiganizam u Njemačkoj: Diskriminacija alarmantno raste!

Anticiganizam u Njemačkoj: Diskriminacija alarmantno raste!

Situacija Sintijaca i Roma u Njemačkoj ostaje napeta i zabrinjavajuća. Nedavna izvješća pokazuju porast nasilja i diskriminacije protiv ove populacije. Na primjer, dio berlinskog spomenika Sinti*zzima i Roma*njama ubijenima u nacionalsocijalizmu mora ustupiti mjesto novoj željezničkoj liniji, što je posebno bolno u kontekstu tekućeg anticiganizma u Njemačkoj. Prema Amnestyju, Sinti*zze i Roma*nja su još uvijek stigmatizirani kao kriminalci i nisu društveno sposobni, što dovodi do strukturalnog problema nasilja.

U 2024., izvještajni centar za anticiganizam, pozivajući se na Tagesschau, zabilježio je porast dokumentiranih incidenata na 1678. To predstavlja alarmantan porast u odnosu na 2023. godinu, gdje su zabilježena 1.233 incidenta. Ono što je posebno upečatljivo jest da se gotovo 50 posto slučajeva sastoji od verbalnih stereotipa koji klevetaju pogođene. Nadalje, dokumentirano je 57 napada i 10 slučajeva ekstremnog nasilja, što naglašava prijeteću situaciju.

Anticiganizam u svakodnevnom životu

Anticiganizam se danas u Njemačkoj doživljava kao svakodnevni život. Generalni direktor MIA-e Guillermo Ruiz naglašava da će broj neprijavljenih incidenata vjerojatno biti još veći te da neprijateljsko raspoloženje prema Sintima i Romima nastavlja rasti. Prema MDR, 40 posto zabilježene diskriminacije ukazuje na to da ona često dolazi od institucija kao što su škole i policijske vlasti. To pokazuje da nisu pogođeni samo privatnici, već i državne institucije koje bi trebale snositi odgovornost.

Međutim, anticiganizam nije samo svakodnevni problem, već pokazuje i povijesne paralele. Umjetnici poput Alfreda Ullricha podsjećaju nas na trajnu traumu koju je za sobom ostavilo nacističko doba. Osvrće se na štrajk glađu Sinta u Dachauu 1980., koji je imao trajan utjecaj na javnu percepciju anticiganizma.

Zahtjevi za promjenama

Kenan Emini iz Romskog centra Göttingen poziva na veće priznanje holokausta nad Romima. Ovo priznanje izravno je povezano s pravnim i društvenim uvjetima u kojima žive mnogi Romi. Emini se zalaže da Romima koji su pobjegli od građanskih ratova treba dati pravo na ostanak, jer često moraju živjeti bez sredstava za život.

Ali nedostaje političke volje da se poduzmu potrebne mjere. U Tagesschau, MIA poziva na stvaranje točaka za prijavu u svim saveznim državama kako bi se promicala svijest u cijelom društvu. Potreba za financiranjem ovih pozicija postaje sve hitnija s obzirom na sve veće zahtjeve.

S obzirom na ovaj alarmantan razvoj događaja, ostaje pitanje: Koliko dugo će se Sinti*zi i Romi*nja u Njemačkoj morati boriti za svoje priznanje i jednaka prava?