Rio Reiser: Legendarni nastup u Istočnom Berlinu kad je Zid pao!

Rio Reiser: Legendarni nastup u Istočnom Berlinu kad je Zid pao!

Dana 1. listopada 1988. rock scena u DDR-u doživjela je nezaboravnu večer kada je legendarni Rio Reiser nastupio u rasprodanoj dvorani Werner-Seelenbinder-Halle u istočnom Berlinu. Reiser, koji je osvojio top ljestvice sa svojim bendom “Ton Steine ​​​​Scherben” i svojom himnom “König von Deutschland” 1986., došao je iz Kreuzberga, Zapadni Berlin, i bio je simbol otpora i promjena u vrijeme kada je politička letargija u DDR-u bila opipljiva. Ovo izvješće rbb online.

Atmosfera u dvorani bila je napeta jer su fanovi benda iz sveg glasa pjevali i stare i nove pjesme. Posebno emotivna bila je pjesma “San je gotov” u kojoj je tekst reflektirao čežnju za drugačijom stvarnošću i suočio prisutne s pitanjem: “Postoji li zemlja na svijetu u kojoj je san stvarnost?” Slavljenički odgovor publike, "To nije ova zemlja!", ilustrirao je nesređenu situaciju u DDR-u i pohlepu za slobodom i promjenom. Predstava je bila gotovo poput političkog manifesta koji je pretočio događaje iz tog vremena u riječi, kao u arhiva.org dokumentirano.

Nastup u politički surovom okruženju

Tada je Rio Reiser na poziv FDJ-a dobio priliku svirati u Istočnom Berlinu. Koncert se održao u političkim okvirima DDR-a, a neke njegove političke pjesme poput “No Power for Nobody” nisu svirane kako ne bi došlo do nesporazuma s vladajućima. No, publika nije bila impresionirana te je tijekom nastupa mahala anarho zastavama, što je bio snažan znak želje za promjenom. Reiser je odsvirao i svoje hitove “Let us be a miracle”, “Stowaway” i “Junimond” i rastjerao srca svojih slušatelja. Spektakl je ponovljen 2. listopada s gotovo identičnim programom i reakcijama publike, što pokazuje veliku potrebu za ovakvim kulturnim događanjima u DDR-u.

Kasne 1980-e obilježene su dosadom i stagnacijom u DDR-u, no rock scena je i dalje cvjetala. Prema Federalnoj agenciji za građansko obrazovanje, rock glazba bila je važan element kulture mladih koji su prepoznavali i vlastodršci i stanovništvo. Promjena od Waltera Ulbrichta do Ericha Honeckera dovela je do promicanja rock glazbe 1970-ih, pri čemu je SED stvarao djela koja su trebala upoznati mlade sa socijalističkom utopijom. Ipak, industrija je bila pomno praćena, a mnogi su glazbenici morali dobiti dozvolu za javni nastup kako bi izbjegli da ih se shvati kao prijetnju socijalističkom poretku, kao u bpb.de se izvršava.

Aftermath i Ostalgie

Posljedice Reiserove pojave i danas se jako osjećaju. Takozvana “Ostalgie”, nostalgični osjećaj prema DDR-u, nakon pada komunizma razvio se u zanimljiv fenomen koji se izražava ne samo u obliku događanja i svečanosti, već i kroz tržnice i zabavne parkove. Ta su sjećanja nadopunjena ekonomskim uspjehom: Bertelsmann Grupa postigla je golemu prodaju s bivšim istočnjačkim pop i rock produkcijama, pokazujući tako koliko su bezvremenske i snažne poruke ove glazbe.

Sve u svemu, može se reći da je nastup Ria Reisera u Istočnom Berlinu bio puno više od samog koncerta. Bio je to važan kulturni događaj u pravo vrijeme i iznio je na pozornicu mnoge ispolitizirane misli i nade koje su bile u zraku. Sjećanja na ovo vrijeme i samog Reisera žive u glazbi i u srcima mnogih ljudi koji su težili slobodi i promjenama.