Kip utjehe u Moabitu mora otići: sud donosi konačnu odluku!

Transparenz: Redaktionell erstellt und geprüft.
Veröffentlicht am

Viši upravni sud dopušta premještanje kipa žene utjehe u Berlin-Moabit nakon godina spora o tome gdje se nalazi.

Das Oberverwaltungsgericht erlaubt Umzug der Trostfrauen-Statue in Berlin-Moabit nach jahrelangem Streit um ihren Verbleib.
Viši upravni sud dopušta premještanje kipa žene utjehe u Berlin-Moabit nakon godina spora o tome gdje se nalazi.

Kip utjehe u Moabitu mora otići: sud donosi konačnu odluku!

Nešto se ponovno događa na političkoj fronti u Berlin-Moabitu: kontroverzni kip “Žene za utjehu”, koji obilježava oko 200.000 žena koje su bile žrtve prisilne prostitucije od strane japanske vojske tijekom Drugog svjetskog rata, mora se premjestiti. The Viši upravni sud Berlin-Brandenburg je nedavnom odlukom odbacio pritužbu Korejskog udruženja. Ova odluka uslijedila je nakon prethodnog odbijanja upravnog suda, koji je dopustio da kip ostane na svojoj lokaciji do 28. rujna 2025., ali je isključio daljnje toleriranje.

Kip, koji je postavljen 2020. godine uz odobrenje županijskog ureda, isprva je trebao ostati godinu dana, ali je produžen. Spor oko kipa traje već nekoliko godina i više puta je popraćen novim prijeporima. Gradonačelnik okruga sada je najavio planove za postavljanje brončane statue na Unionstraße 8, gdje se može koristiti javno dostupna površina koja pripada stanarskoj zadruzi Unionplatz Tiergarten Berlinske novine prijavio.

Spomenik s poviješću

Kip “Žene za utjehu” replika je skulpture iz Seula i simbolizira borbu protiv seksualnog nasilja nad ženama i djevojkama. Original se nalazi ispred japanske ambasade u glavnom gradu Južne Koreje. Kip su dizajnirali umjetnici Kim Eun-sung i Kim Seo-kyung i prvi je takve vrste na javnom mjestu u Njemačkoj. Osim tragičnih pojedinačnih sudbina, kip je stavljen i u kontekst oko 250 pogođenih žena iz azijsko-pacifičke regije koje i dan danas traže isprike i odštetu.

Nekadašnja utješiteljica Kim Hak-Soon prvi je put prekinula šutnju o svojoj sudbini 1991. godine, što je dovelo do pojačane društvene i političke rasprave o pitanju seksualnih zločina tijekom rata. Kritičari optužuju kip da je čisto simboličan i da se ne temelji na sveobuhvatnoj analizi. Ipak, ostaje važan dio sjećanja na ovo mračno vrijeme u povijesti i spomenik žrtvama.

Politička samouvjerenost i argumenti

Odluka o uklanjanju kipa također se temelji na zakonskom okviru koji postavlja maksimalno razdoblje od dvije godine za postavljanje umjetničkih djela na javnim prostorima. Time se želi osigurati dovoljno prostora za druge umjetnike u javnim prostorima. Okrug se također žalio da je kip postavljen bez natječajnog procesa. Ovaj propis pogađa i ostale umjetnike u okrugu, a odlučujuću ulogu u odlukama ima ravnopravan tretman umjetničkih djela, utvrdio je Upravni sud.

Japanska vlada također je vršila pritisak na njemačku stranu, što je u prošlosti dovelo do povlačenja odobrenja u listopadu 2020. godine uz obrazloženje da kip promiče mržnju. Unatoč tome, demonstracije za očuvanje kipa su se nastavile održavati, a za njegovo trajno očuvanje izjasnilo se i okružno vijeće. No, rješenje o udaljenju možda još nije pravomoćno: moguć je prigovor na odluku Višeg upravnog suda.

Premještanje kipa ne samo da predstavlja pomak u urbanom prostoru, već i za tekuće rasprave o kulturi sjećanja, pravima žrtava i ulozi umjetnosti u javnom prostoru. Bit će uzbudljivo vidjeti kako će se situacija dalje razvijati.