Moj sin, vojnik: mogućnosti i strahovi rasprave o vojnom roku

Moj sin, vojnik: mogućnosti i strahovi rasprave o vojnom roku

Rasprava o ponovnom uvođenju obveznog vojnog roka u Njemačkoj ponovno je izbila u prvi plan. 6. studenoga 2025. mišljenja o tome bit će različita kao i motivi mladih ljudi koji odluče služiti u Bundeswehru. Primjer za to je Phillip Brunner, 19-godišnjak iz Bergfeldea, koji je kao dijete imao kontakt s Bundeswehrom na “International Aviation Exhibition” u Berlinu. Njegova odluka da postane vojnik nije došla bez brige njegovih roditelja, koji su zabrinuti zbog rizika u napetoj geopolitičkoj situaciji u kojoj se rat ne može isključiti. Ipak, Brunner je uvjeren: "Želim se boriti za slobodnu i demokratsku zemlju", objašnjava on nakon svog korisnog iskustva sa savjetima Bundeswehra za karijeru.

Nakon što je završio Marie-Curie-Gymnasium, Brunner je započeo osnovnu obuku, koju karakterizira stroga struktura - rano ustajanje, stalno izmjenjivanje teorije i prakse. Nakon tri mjeseca konačno je završio u svojoj matičnoj jedinici, inženjerijskoj postrojbi, koja je ključno odgovorna za potporu vlastitim postrojbama i ometanje neprijatelja. Brunner je već podnio zahtjev za produženje radnog staža i planira ostati u saveznoj vladi ukupno 13 godina. Također želi početi studirati politiku, a pritom je svjestan rizika koje njegov posao nosi, poput mogućnosti da eventualno mora ući u vojni sukob.

Vojna služba: između predanosti i skepticizma

Ali nisu svi uvjereni u tu ideju. Finn Liebenow, 20-godišnji suvremenik, odbija vojnu službu. Izražava zabrinutost zbog hijerarhija i vrijednosti unutar Bundeswehra. Kritički glas dolazi i iz njegove vlastite obitelji: Ivonne Gutschow, učiteljica sporta u Bundeswehru, skeptična je prema negativnoj percepciji društva o vojnicima. Ističe da vojnici imaju sporednu ulogu u državi.

Njezin sin Arvid nakon školovanja ipak planira odsluženje vojnog roka. Za njega je to prilika za osobni razvoj. Zabrinutost njegove majke je razumljiva jer već poznaje vojnike koji pate od ratnih trauma. Oba Gutschowa zajedno izražavaju zabrinutost zbog ponovnog uvođenja obvezne vojne službe, ali sugeriraju da bi uključivanje u društvo trebalo biti obvezno, dok bi uključivanje u vojsku moglo biti dobrovoljno.

Logistički izazovi

Phillip Brunner dodaje kako smatra da je ponovno uvođenje obveznog vojnog roka logistički teško. Bundeswehr je oslabljen posljednjih godina, što dodatno otežava regrutiranje i obuku novih vojnika. Ipak, ostaje kalkulacija hoće li se takav plan mjera za jačanje nacionalnih obrambenih sposobnosti ponovno moći učiniti održivim.

Ukratko, može se reći da se stavovi o Bundeswehru i vojnoj službi jako razlikuju među mlađom generacijom. Dok neki prihvaćaju izazove, većina često nailazi na nerazumijevanje i skepticizam. Ove rasprave pokazuju ne samo zabrinjavajuću političku situaciju, već i važnost otvorene rasprave o vojsci i miru u društvu. Put u budućnost popločan je ne samo nostalgičnim sjećanjima na Bundeswehr ili isključivo obrambenim mjerama, već i razumijevanjem i hrabrošću da se tema kritički ispita.