Suche
Mein Konto
Italija odbija primiti natrag: Njemačka migracijska kriza eskalira!
Njemačka je podnijela 20 574 zahtjeva za vraćanje u dublinskom postupku 2025. U članku se ističu izazovi i rezultati.
Italija odbija primiti natrag: Njemačka migracijska kriza eskalira!
U prvoj polovici 2025. njemačka migracijska politika uputila je značajan broj zahtjeva za vraćanje migranata u druge zemlje EU-a. Prema izvješću welt.de, Njemačka je podnijela 20.574 takva zahtjeva za preuzimanje, od čega je samo 15%, odnosno 3.109 migranata stvarno vraćeno u domovinu. To pokazuje da stvarna provedba ovih povrata često ne ispunjava očekivanja.
Zanimljivo je da u istom razdoblju Njemačka nije podnijela niti jedan zahtjev Italiji putem Dublinske procedure, iako je Italiji upućeno 3.824 takvih zahtjeva. To bi se moglo protumačiti kao pokazatelj napetosti u sustavu azila unutar EU. U međuvremenu, Italija je odobrila 4477 zahtjeva, neke iz prethodne godine, naglašavajući složenost ovih postupaka vraćanja.
Dublinska procedura u fokusu
Dublinski postupak, koji je odgovoran za utvrđivanje odgovornosti za postupke azila u državama članicama EU, igra središnju ulogu. Prema informacijama iz BAMF-a, cilj ovog postupka je da svaki zahtjev za azil razmatra samo jedna država članica. Ovo je namijenjeno kontroli sekundarne migracije unutar Europe. Proces je dosta detaljan i uključuje nekoliko koraka, od prijave i osobnih razgovora do stvarnog transfera u odgovornu državu.
Kako bi se ojačala načela dublinskog sustava, održavaju se redoviti sastanci predstavnika nacionalnih dublinskih ureda. To promiče razmjenu informacija o aktualnim izazovima i čini suradnju na europskoj razini učinkovitijom, poručuju iz EUAA.
Transfer u Grčku: Izazov
Poseban slučaj su repatrijacije u Grčku. Njemačka je tamo podnijela 3554 zahtjeva za repatrijaciju, ali je od Atene dobila odobrenje u samo 78 slučajeva. U konačnici je samo 20 izbjeglica moglo biti prebačeno u Grčku. Ove brojke pokazuju da se razmjene u okviru Dublinskog postupka suočavaju s poteškoćama ne samo u teoriji nego iu praksi.
Sam Dublinski postupak je prilično složen i podložan strogim rokovima. Ako se transferi ne izvrše uspješno u ovim rokovima, odgovornost bi se mogla promijeniti i Njemačka bi morala sama ispitati zahtjev za azil. Ovo još više stavlja u središte pozornosti izazove s kojima se pojedinačne države EU-a suočavaju u rješavanju problema tražitelja azila.
Općenito, brojke povratka i provedba Dublinskog postupka odražavaju sliku koju karakteriziraju uzajamne obveze i istovremeni izazovi. Ono što se dalje događa ostaje uzbudljivo – migracijski pritisak na Europu neće popustiti, a ostaje pitanje kako to zajednički svladati u budućnosti.