Greifswald slavi pomorsko kulturno blago s tepihom na plaži!

Greifswald slavi pomorsko kulturno blago s tepihom na plaži!

Stara tradicija tkanja ribarskog tepiha doživljava uzbudljiv preporod u zapadnoj Pomeraniji. Gertrud Fahr i Sebastian Schmidt iz inicijative "Hille Tieden" dali su početni signal u muzejskoj luci Greifswald prije šest godina kako bi ovaj umjetnički oblik bio živ. Oko 1.000 prostirki na plaži proizvodi se svake godine, koje su izrađene od organskog pamuka pomoću postupka tiskanja na ekranu i čiji su geometrijski uzorci vrlo popularni kod kupaca. "Koristimo profit od prodaje u dobrotvorne svrhe", objašnjava Schmidt. "To znači da možemo podržati kreativne radionice i projekte obrazovanja u okolišu."

U početku su ribolovci dizajnirali i zatrpali ove tepihe od ovčje vune u slobodno vrijeme od 1928. nadalje. Prvi dizajni stigli su od Rudolfa Stundla i njegove supruge Friede Stundl-Pietschmann. Tepisi iz ribarskog sela Freest i njegove okoline, poput sela Lubmin, Spandowerhagen i Kröslin, plasirali su se kao "tepih za slobodno ribolov" tijekom doba GDR -a. Danas su ti tepisi više od samo proizvoda - oni su dio nematerijalne kulturne baštine. Od ožujka 2023. godine, njemačka komisija UNESCO -a službeno je priznala tepihe pomeranskog ribara, navodi se na web stranici Fischer tepih-aus-vurpommrn.de izvijestio.

Sačuvati komad kulturne baštine

Svojom inicijativom, Fahr i Schmidt posvećeni su očuvanju znanja i vještina trenutno nekoliko aktivnih tkalca. Ta se tradicija ne smije zaboraviti. Fokus nije samo na čvorovima, već i na pamćenje pomorskih motiva koji tepihe daju svoj jedinstveni šarm. Važno je promovirati zajednicu i zanatstvo i na taj način ojačati određenu vezu s regijom i poviješću.

Potražnja za ovim posebnim prostirkama pokazuje da ljudi cijene svoje korijene. "Posljednjih godina primili smo sve više upita iz različitih područja Njemačke, pa čak i iz inozemstva", kaže Fahr. "To znači da tradicija nije prisutna samo ovdje u zapadnoj Pomeraniji, već je cijenjena svugdje." Inicijativa bi željela i dalje koristiti ovu pažnju kako bi ponudila radionice i događaje koji održavaju zanat živim.

U selima i gradovima kao što su Greifswald, Wolgast, Lassan i rabljeni još uvijek postoje uzbudljivi uvid u umjetnost tkanja. "Ovdje se ne radi samo o samim proizvodima, već i o pričama koje su povezane sa svakim pojedinačnim tepihom", sažima Schmidt. Održivost ove tradicije glavna je briga inicijative, a odgovor regije i šire pokazuje da postoji dobar smisao za osiguravanje novog mjesta za ribarske tepihe u kulturnom sjećanju ljudi.