50 godina nakon lova u Erfurtu: sjećanja na rasizam i nasilje

50 godina nakon lova u Erfurtu: sjećanja na rasizam i nasilje

U kolovozu 1975. u Erfurtu se dogodio jedan od prvih masovnih rasno motiviranih nemira u Njemačkoj nakon Drugog svjetskog rata, koji i danas odjekuje u sjećanjima mnogih preživjelih. Između 10. i 13. kolovoza eskalirale su agresivne glasine o navodnom maltretiranju njemačkih žena iz Alžira, posebno tijekom pučke fešte na Trgu katedrale, gdje je bilo prisutno i do 25 Alžiraca. Ove su glasine dovele do 300 mladih ljudi koji su lovili Alžirce, koji su bježali kroz grad u užasnim uvjetima, a neki su bili progonjeni palicama i motkama. Sve u svemu, nekoliko Alžiraca je ozbiljno ozlijeđeno u tim napadima i situacija je postala sve eksplozivnija.

Pozadina ovih nereda nije bila samo u glasinama, već iu društvenoj stvarnosti alžirskih radnika, koji su često živjeli u središnjim spavaonicama na periferiji grada i često radili u teškim uvjetima. U ljeto 1975. oko 150 mladića iz Alžira došlo je u Njemačku raditi u industriji ugljena i građevinskog materijala. Sporazum između DDR-a i Alžira 1974. omogućio je ovaj uvoz radne snage. Ali integracija Alžiraca u društvo nije bila planirana za DDR, a mnogi lokalni stanovnici imali su predrasude prema stranim radnicima. Povjesničar Jan Daniel Schubert ističe da vodstvo SED-a nije komuniciralo dolazak Alžiraca, što je dodatno ojačalo predrasude. Ove političke i društvene razlike bile su pogodno tlo za rasističke napade.

Neredi i njihove posljedice

Dan nakon napada, 11. kolovoza, situacija je postala toliko prijeteća za Alžirce da su stupili u štrajk. U Erfurtu je vladalo izvanredno stanje. Narodna policija bila je shrvana situacijom; čak je upotrijebila i pse protiv napadnutih gastarbajtera. Unatoč masovnom nasilju počinjenom protiv Alžiraca, vlasti DDR-a umanjile su važnost incidenata. Uhićeno je i osuđeno samo pet kolovođa nereda, ali bez osvrta na rasističke motive. To se dogodilo u pozadini da je SED na rasizam gledao kao na problem “kapitalističkih stranih zemalja”, dok su rasistički obrasci mišljenja bili rašireni u društvu.

Događaji u Erfurtu samo su dio šire slike rasizma u DDR-u, gdje je u povijesti dokumentirano preko 700 rasističkih napada. Unatoč brojnim incidentima, problematika rasizma i migracija radne snage nije se ozbiljno bavila desetljećima. Bio je to prvi takav lov na strance u Njemačkoj nakon rata, mračno poglavlje koje se postupno počelo rješavati tek posljednjih godina.

Sjećanje i pogled u budućnost

Dana 11. kolovoza 2025., točno 50 godina nakon nereda, u Erfurtu će se održati memorijalna događanja. Preživjeli i oni koji ih podržavaju prisjetit će se i rasvijetliti događaje koji i danas utječu na pogođene. Posljednjih godina povećan je fokus na ove događaje kroz lokalne inicijative i događaje. Povjesničar Schubert također planira razgovore s alžirskim suvremenim svjedocima kako bi rasvijetlio njihove perspektive.

Kultura sjećanja u gradu jasno daje do znanja da obilježavanje ovih događaja ne bi trebalo biti samo osvrt unatrag, već i apel za više tolerancije i protiv rasizma u današnjem društvu. Glasovi preživjelih i priče bivših alžirskih radnika, poput one Mohameda Kecherouda, koji je izgubio kontakt sa svojom djecom, nisu važni samo za povijesno obračunavanje, već i za zajedničko razumijevanje društvene pravde danas.

Događaji iz 1975. moraju se zapamtiti kako bi se podigla svijest o rasizmu i diskriminaciji u društvu i pružile lekcije budućim generacijama. To je potrebno kako se povijest ne bi ponovila. Za mnoge ono što se tada dogodilo nije samo sjećanje, već i upozorenje.