Dublinska procedura: Zašto Njemačka sve više propada zbog zemalja EU

Dublinska procedura: Zašto Njemačka sve više propada zbog zemalja EU

Izvanredno izvješće jasno pokazuje da Njemačka ima potrebu za repatrijacijama u druge zemlje EU-a u prvoj polovici 2025. kao rezultat Dublinskog postupka, koji je ispran. Ukupno je poslano 20.574 zahtjeva za preuzimanje u druge zemlje, no stvarna repatrijacija migranata nije ispunila očekivanja: stvarno je vraćeno samo 3.109 migranata, odnosno oko 15 posto. To naglašava izazove s kojima se suočava njemačka migracijska politika.

Situacija postaje još kompliciranija kada se uzme u obzir readmisija: druge zemlje EU-a zatražile su povratak ukupno 7937 migranata, a zahtjev je odobren u 2326 slučajeva (oko 29 posto). Među zahtjevima Njemačke prema Italiji, koji iznose 3.824 zahtjeva za preuzimanje, nije bilo niti jednog slučaja repatrijacije, iako je Italija pristala na 4.477 zahtjeva, neki iz prošle godine. Time se dovodi u pitanje dublinski postupak koji bi trebao regulirati utvrđivanje odgovornosti za postupke azila u EU.

Dublinski postupak u pregledu

Kao dnevne vijesti opisuje, doći će do značajnog porasta slučajeva u 2023. i 2024. u kojima njemačke vlasti nisu uspjele prebaciti tražitelje azila u odgovorne partnerske zemlje EU-a u skladu sa zahtjevima dublinskog postupka. U mnogim slučajevima već je dano službeno odobrenje. Sama procedura nalaže da tražitelji azila moraju podnijeti zahtjev u državi članici u kojoj su prvi put ušli u EU kako bi se spriječilo podnošenje zahtjeva za azil u više zemalja.

Posebno razotkrivajući primjer nalazimo u slučaju osumnjičenog napadača u Aschaffenburgu, čiji se povratak u Bugarsku nije mogao dogoditi na vrijeme zbog kašnjenja obrade. To jasno pokazuje da čak i uz odobrenje birokracija može igrati odlučujuću ulogu.

Prepreke i izazovi

Da bi se utvrdila odgovornost i povezani rokovi, Dublinska procedura daje jasne propise. Prijenos se mora dogoditi u roku od najviše šest mjeseci nakon što je zemlja primateljica dala svoj pristanak. Ako to ne učinite, odgovornost će se prenijeti s izvorne države članice na Njemačku. To je dodatni pritisak na njemačke vlasti i dovodi do zabrinjavajućeg porasta nedovršenih predmeta.

U 2023. Njemačka je podnijela zahtjev za više od 74.600 slučajeva, od kojih je samo oko 5.000 stvarno moglo biti prebačeno. U 2024. zahtjevi su opet bili preko 74.000, ali je izvršeno samo oko 5.800 prijenosa. Posebno alarmantno: Italija, koja je u prošlosti često postavljala nemoguće uvjete za povratne transfere, prošle je godine od Njemačke preuzela samo tri slučaja, iako je dano više od 10.000 suglasnosti za readmisiju. U raspravi o migracijskoj politici, suradnja unutar EU pokazuje se izazovnom kada se sukobljavaju nacionalni interesi.

The Federalna agencija za migracije i izbjeglice ističe složenost postupka koji ne uzima u obzir samo pravni temelj, već i praktične izazove s kojima se suočavaju imigracijska tijela i savezna policija. U mnogim su slučajevima njemački sudovi blokirali transfere u Hrvatsku zbog zabrinutosti oko pravednog postupka i uvjeta smještaja.

Migracijska politika u Njemačkoj stoga se suočava s golemim izazovima koji ne samo da utječu na trenutnu situaciju, već bi mogli imati i dalekosežne posljedice na budućnost azilantskih postupaka u Europi. Čini se da svi uključeni moraju pronaći bolju međusobnu vezu kako bi razbili strukture u mrtvoj točki i razvili održiva rješenja.