Dublinski postupak: Zašto Njemačka sve više ne uspijeva zbog zemalja EU -a

Dublinski postupak: Zašto Njemačka sve više ne uspijeva zbog zemalja EU -a

U izvanrednom izvješću postaje jasno da u prvoj polovici 2025. godine, kao rezultat Dublinskog postupka, Njemačka ima potrebu za povratkom u druge zemlje EU koje su se oprale. Ukupno 20.574 zahtjeva za preuzimanje usmjereno je u druge zemlje, ali stvarni povratak migranata stoji iza očekivanja: samo 3.109 migranata, tj. Oko 15 posto, zapravo bi se moglo vratiti. To naglašava izazove s kojima se suočava njemačka migracijska politika.

Situacija postaje još složenija ako pogledate prinose: ostale zemlje EU zatražile su ukupno 7.937 migranata, pri čemu je zahtjev (približno 29 posto) odustao od zahtjeva. Među istragama u Njemačkoj u Italiji, koje iznosi 3.824 zahtjeva za preuzimanje, nije bilo niti jednog slučaja povratka, iako je Italija pitala 4.477, dijelom i u odnosu na prethodnu godinu. To donosi Dublinski postupak, koji bi zapravo trebao regulirati utvrđivanje odgovornosti za postupke azila u EU.

Dublinski postupak u pregledu

Kao Dnevna emisija Opisuje, bit će značajno povećanje slučajeva u 2023. i 2024. u kojima njemačke vlasti nisu uspjele prenijeti tražitelje azila u odgovorne zemlje partnera u EU u skladu sa zahtjevima Dublinskog postupka. U mnogim je slučajevima već dodijeljeno službeno odobrenje. Sam postupak propisuje da tražitelji azila moraju podnijeti zahtjev u državi članici u kojoj su prvi ušli u EU kako bi spriječili da podnesu prijave za azil u nekoliko zemalja.

U slučaju sumnjivog napadača Aschaffenburga, nećemo naći posebno otkrivajući primjer, čiji se povratak u Bugarsku nije mogao dogoditi na vrijeme zbog kašnjenja u obradi. To jasno pokazuje da čak i u slučaju odobrenja birokracija može igrati presudnu ulogu.

Prepreke i izazovi

Kako bi se utvrdila odgovornost i povezani rokovi, postupak Dublina predviđa jasne propise. S maksimalnim razdobljem od šest mjeseci nakon pristanka zemlje koja prima, prijenos se mora dogoditi. Zadane postavke dovode do odgovornosti originalne države članice prenesene u Njemačku. To osigurava dodatni pritisak na njemačke vlasti i dovodi do zabrinjavajućeg povećanja neiskusnih slučajeva.

Njemačka se 2023. prijavila za preko 74.600 slučajeva, od čega bi se samo oko 5.000 moglo prenijeti. 2024. godine ispitivanja su bile preko 74.000, ali se dogodilo samo oko 5.800 transfera. Osobito alarmantno: Italija, koja je u prošlosti često osigurala neispunjene uvjete za prelivanje leđa, iz Njemačke je prošle godine preuzela tri slučaja, iako je dobilo više od 10 000 odobrenja za povlačenje. U raspravi o migracijskoj politici, suradnja unutar EU -a dokazuje se izazovnom kada se nacionalni interesi sudaraju.

A Federalna agencija za migracije i izbjeglice ističe složenost postupka, koji ne samo da uzima u obzir pravnu osnovu, već i praktične izazove s kojima se suočavaju imigracijske vlasti i savezna policija. U mnogim su slučajevima njemački sudovi blokirali transfere u Hrvatsku zbog zabrinutosti zbog uvjeta postupka i smještaja.

Migracijska politika u Njemačkoj stoga se suočava s ogromnim izazovima koji ne samo da utječu na trenutnu situaciju, već bi moglo imati i dalekosežne posljedice za budućnost azila u Europi. Izgleda da svi koji su uključeni trebaju pronaći bolju povezanost jedni s drugima kako bi razgradili zastojene strukture i razvili održiva rješenja.